Samopouzdanje predstavlja našu subjektivnu procenu sopstvene vrednosti. Ukoliko sebe visoko vrednujemo, obično kažemo za sebe da smo samopouzdani, međutim ukoliko sebe ne vrednujemo dovoljno, često ćemo saopštiti kako nemamo samopouzdanja.
Osećanje (ne)samopouzdanja uključuje naša verovanja o nama samima, poput “ja vredim” ili “ja ne vredim”, kao i osećanja koja prate našu procenu, poput ponosa, ali i depresije, stida, anksioznosti…
Osobe koje imaju nisko samopouzdanje često sebe vide kao inferiorne, nedovoljne, ružne, glupe, bezvredne, slabe, nesposobne. Normalno je da se ponekad tako osetimo, kada smo suočeni sa stresnom situacijom, međutim ukoliko ovi opisi predstavljaju stalnu sliku o sebi, koja se uvek aktivira u određenim okolnostima, onda je reč o niskom samopouzdanju.
Tretman niskog samopouzdanja
U tretmanu niskog samopouzdanja primenjujem integrativni pristup baziran na Racionalno emotivnoj i kognitivno bihejvioralnoj terapiji, koja ima specifičan pogled na probleme samopouzdanja. Tokom terapijskog procesa, pomažem klijentima da uvide da nas u našu procenu sebe kao manje vrednog i emocija povezanih sa tom procenom uvode naša uverenja u vidu rigidnih zahteva prema sebi i samo-obezvređivanja. Zamenom ovih nekorisnih uverenja, klijenti uče da sagledaju sebe i svoje sposobnosti na realističniji način, što dovodi do bezuslovnog samoprihvatanja i oslobađanja od negativnih emocija povezanih sa niskim samopouzdanjem.